leteci cirkus u predstavnickom domu

Predstavnicki dom Federacije BiH

Cirkusijada za koju smo svi pomislili da ce prestati nakon što akteri iz ove politicke institucije odu na 'zasluženi' godišnji odmor, bila je, po svemu sudeci, samo loša prognoza. Umjesto razmatranja seta programskih zakona o kojima bi trebalo valjda razmišljati, da li ih usvojiti ili ne, i zbog cega ih je ovaj nesretni i prevareni narod izabrao na takve odgovorne funkcije, arogantna i bez granica bezobrazna poslanicka elita ni na koji nacin ne pokazuju da ce od njihovog rada biti kakvog selameta za ovu državu. Sjednice, uglavnom, proticu u višesatnim pauzama, medusobnim optužbama i verbalnim nadmetanjem o tome ko više brine o penzionerima nakon što su dan ranije odbijene izmjene zakona o porezu na place i doprinose, koje bi mogle rezultirati, kako je najavio ministar finansija Nikola Grabovac, umanjenje ionako trivijalnih penzija za jo 25 posto. Hoce li penzioneri dobijati penzije u istom iznosu kao i do sada (njihova redovna isplata zalazi vec u sferu naucne fantastike), ostaje da se vidi. Sudeci po radnoj atmosferi i meduposlanickim konstruktivnim savjetovanjima i uvažavanjima tipa 'Ti pijanice šuti', 'grobaru', 'lopove', uz još poneku najfrekventniju psovku sa bosanskih ulica, onda ce valjda i penzionerima jedino preostati da uzmu digitron i izracunaju koliko je 25 posto manje od 117 KM, koliko iznosi najmanja penzija u FBiH. Da narodni poslanici i nisu tako neucinkoviti kako se u prvi mah cini govori i podatak da su se jednoglasno složili za povecanje svojih placa, normalno, uz sve ostale beneficije koje idu uz to. Nepopravljivi optimisti rekli bi da je i to jedan korak naprijed.

Petar Milic

Postalo je evidentno da medunarodni politicko-ekonomski dvojac olicen u likovima Volfganga Petrica i Pitera Nikola osjeca sve manju potrebu za prevodilackim uslugama. Zbog toga njihovi dobro placeni prevodioci opravdano strahuju od gubitka posla. O Aleksandri Štiglmajer da i ne govorimo. Ali tracak nade za sve one koji studiraju strane jezike, ukljucujuci i slavistiku, u koju spadaju i jezici bivših nam naroda i narodnosti, najavio je ni više ni manje nego utemeljitelj Hrvatskih deemokršcana Petar Milic. Sarajevski kantonalni sud na koji se odazvao Petar Milic radi saslušanja o teritorijalnoj ugroženosti cjeline FBiH, drznuo se zamislite da Milicu predoci dokumente na bosanskom jeziku. Medutim covjek je iz zapadnog Mostara i govori samo hrvatskim jezikom. Bosanski jezik ne poznaje što je sasvim razumljivo jer je ogromna razlika izmedu ta dva jezika barem u onolikoj mjeri kolika je razlika izmedu engleskog i kineskog. Kantonalni sud u Sarajevu, nažalost, nije mogao udovoljiti zahtjevima baštinika Tudmanovih politickih vizija jer je naša zemlja deficitarna sa prevodilackim kadrovima na relaciji bosansko-hrvatski jezik. Takav propust jedne ugledne državne institucije kakav je Kantonalni sud u Sarajevu bez presedana je i za svaku osudu, pa je sasvim i razumljivo i burno negodovanje lidera Hrvatskih demokršcana, koji je mogao tražiti i odštetu za nanesenu duševnu bol, ali se samo zaustavio na verbalnoj osudi: 'Ukoliko na sljedecem rocištu, kada bih trebao dati izjavu, ne bude službenog prevodioca, više necu moci sudjelovati u ovom postupku. Ne mislim se pripremati za odbranu dok se ne ispune ovi zakoniti uslovi,' – rekao je Milic. Dakle, dragi Bosanci i Bosanke, svi vi koji u dobroj mjeri poznajete hrvatski jezik, i vi koji ste veci dio rata proveli u Hrvatskoj, gdje ste imali priliku da naucite jezik bliske nam i susjedne države, hitno se javite u zgradu Kantonalnog suda u Sarajevu radi radnog angažovanja na prevodilackim aktivnostima. U meduvremenu ova institucija ce raspisati i konkurs na upražnjeno radno mjesto prevodioca. Konkurs ce, naravno, biti objavljen na bosanskom i hrvatskom jeziku.

Nogometna reprezentacija BiH

Krug kvalifikacija naše nogometne reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji je završen. Sve nade oko odlaska ove selekcije na Daleki istok definitivno su raspršene. I dalje ostajemo u svom bezlicnom okruženju kakva je i igra naše reprezentacije. To što imamo igrace koji igraju u ponajboljim evropskim klubovima nikako da se uklopi u igru i mentalitet pobjednicke ekipe.Poremeceni sistem vrijednosti u cijelom društvu dozvoljava da se za djela, ma kakva bila, krenuvši od politickih, ekonomskih pa i sportskih ne snose nikakve posljedice.
Naravno, taj primjer nije za poredenje, ali u ovoj državi ni oni koji su je doveli na prosjecki štap nisu odgovorni, vec su jednostavno otišli sa funkcija. Zato bi selektor Smajlovic, ako ništa drugo, a ono iz moralnih razloga, trebalo bi da prepusti svoju funkciju nekom drugom ko ce poluciti bolje rezulltate, a da sebe, ipak, potraži u nekom drugom poslu.

BH-mediji

Nacin na koji su elektronski i pisani mediji pisali o nedavnim napadima na SAD vec odavno je prešao sve granice dobrog ukusa. Naravno, velika je tragedija što su ti ljudi tamo preživjeli i pretrpjeli i svaki obrazovani i civilizirani covjek saosjeca sa patnjama i stradanjima svih ljudi ma iz kojeg geografskog, politickog ili vjersko-kulturnog podneblja dolazili. No, što je previše, previše je. Ratova, patnji, nesreca, stradanja ima svuda na našoj planeti, ali ustupiti radio i tv-programske šeme i novinske stupce samo dešavanjima u Americi, a agencijske vijesti da je u Tajlandu oko 100 ljudi poginulo a desetine hiljada ljudi ostalo bez krova nad glavom u velikim poplavama, ili da u istocnoj Africi dnevno umre od gladi 10 hiljada ljudi nije ništa drugo nego medijski rasizam. Drugim rijecima, život prosjecnog americkog gradanina važniji je od života jednog Eritrejca ili Indijca. I prije nekoliko godina nekoliko hiljada ljudi poginulo je u velikom zemljotresu koji je pogodio Tursku, pa bi se i na to u dnevniku izdvojilo nekih 45 sekundi, i nije nikome u Evropi padalo na pamet da odgodi rukometno prvenstvo Grcke lige ili fudbalske utakmice druge Ceške lige. Kao što nije nikome padalo na pamet u Madarskoj, Austriji, Njemackoj ili Brazilu da odgodi kulturne i sportske manifestacije zbog stradanja Srebrenice 1995. godine. Globalnom svjetskom poltronstvu pridružila se i BiH, koja je, osim dana žalosti, tri minuta šutnje, ponudila i svoju pomoc u borbi protiv terorizma i to onog islamskog, kako se kaže u saopštenju Kantonalnog odbora zenickog

SDP-a.

U meduvremenu je Vijece ministara jednoglasno usvojilo i platformu o borbi protiv terorizma u BiH. Ko je terorist i šta je terorizam, šta se sve smatra terorizmom, to ni donosiocima Rezolucije nije jasno. Ali je zato u trendu borba protiv terorizma. Da to nije ostalo u sferi teorije govori i angažman naše policije koja po bosanskim ulicama zaustavlja studente fakulteta islamskih znanosti ili malo zapuštene studente sa Akademije likovnih umjetnosti jer zaboga i jedni i drugi nose brade, a ko nosi bradu on je potencijalni terorista. Ni Fidel Kastro više nije siguran. Karadžic i Mladic su neopravdano medijski zapostavljeni. Razlog tome je njihov skori angažman kao posebnih savjetnika u Stejt departmentu za borbu protiv islamskog terorizma.